četvrtak, 27.12.2007.

ERASE = TOKIO HOTEL U HRVATSKOJ= ADD = TOKIO HOTEL U SLOVENIJI =

Hej!! Kako ste??
Evo mene s novim postom, bilo je i vrijeme. Pa puno se toga dogodilo od 9 mj. Sve mi je krenulo na bolje, na puno bolje. Kao što se vidi u naslovu, tokio hotel neće doći u Hrvatsku, ali neću biti žalosna zbog toga, kad prije ili poslije oni će morati doći u Hrvatsku.
I ima jedna big, big news! Idem na konz u Ljubljanu. Sad sam uberhappy! Lol, koja riječ. A ne samo zbog toga, nego zbog moje frendice koja ide samnom na konz. Zapravo zbog nje sam i počela slušati tokiće. Ona ih je još otkrila na nekoj casper stranici dok je još ludila za Aaronom Carterom! XD
Mislim da je to bio još 7 mj. 2005 jer nije još izašo spot Durch den Monsun. Ja nisam previše obraćala pozornost na to da ona sluša neke klince, koji još nisu poznati. Dok jednog dana ona je došla vrišteći u školu kako se ona čula sa Billom i Tomom! Aha, lol! To je bilo negdje u 10 mj 2005. Prvo sam mislila da laže, i uopće me nije zanimalo o čemu se ona razgovarala s njima, mislila sam samo da se pravi važna. Ali kako ja svaki dan idem iz škole skupa s njom doma, jer smo pa skoro susjede, zanimalo me kako zvuče njihove pjesme, pa mi je Ana pustila na mobitel prvo Schrei i Durch den Monsun. Makar nisam razumijela ni riječi, pjesme su mi brzo ušle u uho i počele su mi se sviđati. Naravno ja to nisam htjela, jer sam prije tokića imala neka neka razmišljanja o Njemačkoj i uglavnom o njemačkom jeziku. Ja sam ju počela izazivat i nagovorila sam ju da nazove „dečke“. Prvo zove ona Billa i nitko se ne javlja. U tom trenutku sam bila tak sretna jer sam potvrdila time da laže. Ali nakon par min, zvoni Ani mobitel. Piše Bill. Ja sam skupa s njom počela vrištat, čudila sam se samoj sebi. Ja i ona u šoku, naravno da se javila, al pol toga se ne sjećam jer smo stvarno bile u šoku, isto kao što se ne sijećam koncerta iz beča. Mislim da je to bil zadnji put da se ona s njim razgovarala, još se poslije s Tomom, sjećam se dok su oni oba dva vrištali na mob kak imaju fanove u hrvatskoj, a sad imaju po cijelom svijetu. Jako sam ponosna na njih. Bilo je puno tih stvari poslije toga, dost dugo vremena smo bile u kontaktu s njima preko chata, a za to je zaslužna moje best frendica Ana, druga Ana, koja je našla na nekom forumu tu stranicu na koju dolaze tokići. Većinom nam za chat nitko ne vjeruje, al nama to ne smeta, jer smo sretne da sam se nešto takvo dogodilo. Ana je slušala tokiće do kraja 2006, dok nisu došli Rasmusi. Tokići, većinom bill i tom su prestali dolaziti na chat. Ani se više nisam mogla povjerit, jer ona je sad bila u nekom sasvim drugom svijetu, ja sam ostala na onoj zaluđenosti o Billu. Bila sam jako tužna zbog svega, imala sam neke svoje ciljeve. Još nikad nisam osjetila taj osjećaj koji sam osjetila prema Billu. Čak i preko chata meni je srce lupalo ko da stojim 1m kraj njega. Sjećam se da svaki put dok su došli na chat ja sam crvenjela ko luda. Jako puno sjećanja dijelim s Anom i zato mi je jako važno što s njom idem na Konz. Još dok sam bila na konzu u Beču, njoj sam prvoj javila kako je bilo na konzu. Rekla mi je da je cijelo vrijeme dok sam bila na konzu slušala njihove pjesme i plakala. Jeez, još dok je čula kak sam bila u 2. redu i zamalo ulovila tomovog ručnika! I sada je došlo naše vrijeme, i ja sam jako sretna zbog toga. Još razmišljamo što ćemo napisati na plakatima. Ak imate prijedloga, napišite u komentarima. Vjerojatno ćemo nešto za Hrvatsku , mislim da je red i na nas.
Heh, ja sam napisala cijelu našu prošlost, al zapravo sam htjela prikazati koliko mi znači što ona ide samnom na koncert, a ne neko drugi. Da, ide i druga Ana, ona Ana koja mi je dala stranicu od chata, ali ona neće biti s nama na koncertu. Nju ćemo poslati u ophodnju oko zgrade, lol!
Još jedna big vijest! Dobila sam Dvd-a od Tokića za Božić. Baš je cute, izvana, a i iznutra. I koncert je ubergeil. I sad točno znam kada bill ide na onu 483 binu, i radi iste pokrete kao i u Beču. Dečki su stvarno za 5! XD



Ana u vlaku u Zg, taj dan smo išle na "mali" izlet, Ana, Ana i ja



E, da, ima još jedna big vijest. Moji su mi obećali da će me pustit ili ove ili druge god u školu engleskog u L.A.u. To je moj san još od malih nogu, moj san je da živim u Americi, i to će se jednim dijelom ispuniti. Možda ovog ljeta, možda idućeg. Jeej! California, here I come!




sweet




Mislim da su to sve vijesti. Sad će opet proći neko vrijeme do idućeg posta. ;D Možda dan prije koncerta!













Uživajte U Praznicima! Bussi :¤

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.